Porez na nekretnine
Članak 20. st. 2. Zakona o lokalnim porezima, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2017., propisuje obvezu plaćanja poreza na nekretnine počevši od 1. siječnja 2018. Jedinice lokalne samouprave dužne su uvesti i naplaćivati porez na nekretnine, a obveznikom plaćanja poreza smatra se svaka fizička ili pravna osoba koja samostalno posjeduje nekretninu (vlasnik nekretnine). Predmet oporezivanja je nekretnina, bez obzira bili legalizirana ili ne te da li je ili nije u građevinskoj zoni. Uvođenjem poreza na nekretnine u potpunosti se ukida komunalna naknada.
Prema čl. 2. st. 1. t. 13. Zakona o lokalnim porezima nekretninom se smatra:
- stambeni prostor (bez obzira bilo u pitanju stalno ili povremeno stanovanje);
- poslovni prostor;
- garažni prostor;
- drugi pomoćni prostori (koji služe glavnom prostoru koji ima svoju svrhu);
- ostali prostori bez namjene (izvedeni, ali bez namjene);
- građevinsko zemljište koje se koristi u svrhu obavljanja djelatnosti;
- neizgrađeno građevinsko zemljište ako se nalazi unutar građevinskog područja (zemljište na kojem se nalaze ostaci nekadašnje građevine, zemljište na kojem je počelo građenje …).
Porez na nekretnine obračunavati će se na ukupnu neto podnu površinu nekretnina (prostora koji se oporezuje) te prema stvarnoj površini zemljišta. Godišnji iznos poreza utvrđuje se kao umnožak vrijednosti boda (B), koeficijenta zone (Kz), koeficijenta namjene (Kn), koeficijenta stanja (Ks) i koeficijenta dobi (Kd).
Vrijednost boda i koeficijent zone određuje predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave, a najviši mogući koeficijent je 1 (prva zona).
Koeficijent namjene ovisi o vrsti nekretnine te stambeni prostori za stalno stanovanje imaju koeficijent 1 dok poslovni prostori imaju od 1 do 10 (proizvodne djelatnosti 1-5, a ostale djelatnosti 1-10).
Koeficijent stanja utvrđuje se za prostore koji zbog oštećenja ili nedostataka nisu prikladni za primjenu, prostore koji su prikladni za uporabu sukladno svojoj namjeni te prostore koji su prikladni za uporabe sukladno svojoj namjeni koji uz to imaju dodatne sadržaje (bazen, sauna itd.)
Koeficijent dobi ovisi o godini izgradnje nekretnine te je podijeljen na nekoliko razdoblja:
- do 1940. godine (koeficijent 0,8);
- od 1941. do 1970. godine (koeficijent 0,9);,
- od 1971. do 1987. Godine (koeficijent 1);
- od 1988. do 2005. godine (koeficijent 1,1);
- od 2006. godine nadalje.
Prijava se podnosi za svaku nekretninu pojedinačno, a obrazac treba biti prema namjeni nekretnine. U slučaju da se traženi podaci ne dostave, Porezna uprava će poreznu obvezu utvrditi prema podacima Općine, ali će se tada u obzir uzeti najviši koeficijent stanja i dob nekretnine (zbog toga će Vam biti obračunan najveći porez). Nakon zaprimanja podataka o nekretnini izvršiti će se uvid kako bi se utvrdilo da li su podaci iskazani u obrascu točni i potpuni.
[post-carousel id=”2216″]